jasa
2

Offline

I love YaBB 1G - SP1!
Posts: 61
|
Istraživanja kojima se bavim, sa svakom novom činjenicom, sve očiglednjije potvrđuju jedinstvo svijeta, žive i nežive prirode, nižih i viših organizama.
Moram reći da sam to uvijek osjećao, kako je sve što se oko mene događalo često potvrđivalo to jedinstvo.
Djetinstvo sam proveo na obali Azovskog mora. Pratio sam kako na pješčanom prudu skakuću ribice izranjajući iz vode u jatima i izvodeći svoje plesove, klizeći u vertikalnom položaju po površini vode na kraju repa.Tako se mogu igrati djeca s razumnim osjećajima, nama nepoznatim i nerazumljivim.
Jednom sam u ribolovu imao priliku pratiti ribu-"samoubojicu". Na obali sam vidio omanju ribu koja je teško disala. Htio sam je vratiti u vodu, ali ona je odjednom poskočila, ljuske su zablistale i isčezla je u rijeci. Za nekoliko minuta skok na obalu se ponovio, zatim opet u vodu.
Bio sam začuđen i počeo sam je pratiti. To je bila jedna te ista riba koja je na taj neobičan način nešto saznavala o svijetu koji je okružuje.
Uporno je skakala na obalu, zatim natrag u rijeku, što je bilo opasno za njen život, jer mogla je ostati bez snage da se vrati u vodu. Mogla je pogriješiti i skočiti na drugu stranu, ali nastavljala je sa svojim skokovima, bez greške.
Tko se od nas nije u životu sreo sa sposobnošću životinja da upozoravaju?
Kada sam radio kao turistički vodič na jezeru Rica, jednom sam na stazi ugledao zmiju koju su ljudi kamenovali. Sažalio sam se i stavio je u plastičnu vrećicu s namjerom da je pustim negdje u šumi, daleko od ljudi. Zmija je bila malena, bijele kože, i ja sam nekako mislio da nije otrovna. Mlitavo ležala u vrećici, nije se micala, počeo sam se navikavati na nju. Dugo nije reagirala, a onda je odjednom, laganim okretanjem glave, neočekivano pregrizla plasričnu vrećicu.
Shvatio sam to kao upozorenje, odnio je u stranu staze i pustio u šumu. Zmija se počela polako micati, otpuzala je pod kamenje, a ja sam, igrajući se, držao njen rep. Ona se strpljivo ogledavala i čekala da je pustim. Ja sam je i dalje držao za rep. Odjednom se ona brzinom munje smotala i glava joj se našla uz moju ruku. Gledala me, ne ugrizavši me, ali je upozoravala.
Možete zamisliti kako sam se začudio kada su nam za nekoliko dana na tečaju pokazali fotografiju moje zmije - bila je to smrtno opasna otrovnica Koznakova, koja obitava na Kavkaskom gorju.
Jedan od prvih slučajeva kada sam uspio promijeniti ne samo fizičko več i psihološko stanje čovjeka bio je ovaj: djevojka je jako voljela mladog čovjeka, ali nisu mogli biti zajedno, pa su se razišli. Nekoliko godina poslije rastanka mučila ju je ta ljubav, čak ne toliko ljubav koliko nešto nerazumljivo, vrlo mučno. Ona je shvaćala da mu ne smije biti privržena, ali ta je privrženost postojala i uništavala je. To je više ličilo na prokletstvo nego na ljubav. Djevojka se upoznavala s mladićima u nadi da će joj se netko svidjeti. Ništa se nije događalo... Analizirao sam ima li u tome njene krivice. Ne - to je rezultat testiranja. Tko je kriv? - Žena, rođaka, njena baka.
Na moje čuđenje, djevojka je znala o čemu se radi. Njena je baka u mladosti voljela jednog čovjeka, ali se udala za drugoga, iz računice. Baka je ubila ljubav u sebi i u voljenom čovjeku, a njena unuka je trebala odraditi svojim mukama ono što je učinila baka. Nakon razgovora s bakom i nakon što je baka shvatila da je ona ubila ljubav, narušila visoke zakone, djevojka se spasila muka. Shvatio sam da se ovom metodom može ne samo liječiti, već i pomagati dušama ljudi, njihovim sudbinama.
Onaj tko barem malo poznaje ezoterijsku literaturu ili filozofiju Istoka, obavezno se susretao sa spominjanjem stotinuosamdeset zakona koji upravljaju Svemirom. Ja sam se puno puta trudio naći ih u literaturi, ali do sada ih nigdje nisam vidio u punom opsegu - možda ih još ne trebamo znati u potpunosti...
Moje iskustvo rada u bioenergetici govori o tome da među mnogobrojnim narušavanjima zakona koje ljudi rade u nestvaralačkoj, prizemnoj svakodnevnici, postoji jedno najteže - to je ubijanje ljubavi u najrazličitijim pojavnostima. Sva su ostala kršenja sekundarna i poslijedica nedostatka ljubavi u čovjeku za Boga, Svemir, rođake, djecu, prirodu, ljude...
Slijedeći je slučaj potvrdio moju uvjerenost u to da karmička dijagnostika omogućava liječenje ljudske duše. Žena koja mi se obratila povremeno je patila od neobičnih napada, ponekad joj se javljala jaka želja da skoči kroz prozor i da završi život samoubijstvom. Ona je takvim trenucima molila rođake."Zavežite me za krevet, držite me!" Napadi su se pojačavali i ponavljali sve češće. Žena se bojala da neće izdržati i da to može završiti žalosno. Moja su istražovanja pokazala da je zakon prekršila njena majka. Majku je jako volio čovjek prema kojem se ona ponašala s prezirom, a njoj je pričinjavalo zadovoljstvo da drugi čovjek u potpunosti zavisi od nje. Majka je ubijala život i ljubav u muškarcu, njene riječi, misli i postupci formirali su program ubojstva koji se vratio natrag, ali sada kćerki.
Povratak negativnih programa ponekad se odvija polagano i ne vraća se uvijek autoru. Često se vraća djeci ili rođacima. Nakon razgovora djevojke s majkom i nakon što je majka shvatila svoju krivicu, napadi su prestali. Shvatio sam koliko je povezan moral naših roditelja, braće i sestara, rođaka sa našim zdravljem, psihom i sudbinom.
Svaki novi slučaj komunikacije s pacijentima dovodio me do otkrića novih elemenata sistema koji danas zovem samoregulacija polja.
Sistem samoregulacije polja - to je obrnuta veza Svemira. Suština te veze je u tome da se bilo koje djelovanje čovjeka, dobro ili loše, posredstvom informacijsko-energetskog polja Svemira vraća natrag tom čovjeku.
Stalno slušamo da se dobri postupci nagrađuju a zli kažnjavaju. Međutim, zbog nečega u svijetu oko nas nema više dobrih ljudi, a isto se tako ne smanjuje količina zlih. Jednim od najboljih objašnjenja za to smatram riječi Svetog Augustina o tome da Bog kažnjava zlo, ali kako se taj proces odvija polako, čovjek uspijeva do ostvarenja kazne sagriješiti ponovo. Ovo objašnjenje u potpunosti odgovara principu rada mehanizma prijenosa informacija posredstvom struktura polja.
Za mehanizam samoregulacije polja ne postoji pojedini čovjek već negativni proces koji treba zaustaviti, a mehanizam blokade takvog procesa uključuje se automatski.
Ranije se mehanizam kažnjavanja protezao na nekoliko pokoljenja i manifestirao se bolestima i nesrećama unuka i praunuka, ili u slijedećim životima krivaca. U današnje se vrijeme brzina tih procesa toliko povećala da čovjek uspijeva platiti račun već u ovom životu - vlastitim zdravljem, i zdravljem svoje djece.
Plaćanje zdravljem djece ružno je sa stanovišta čovjeka, ali na nivou polja a ne ljudi, postoje ideje, svaki je čovjek cjelokupnost određenih programa, a mehanizam blokiranja radi protiv po svijet opasnih negativnih ideja i programa. Dijete pojačava sve programe roditelja, zato ono i teže plaća, ali je isto tako istina da je za poslednjih pet godina jako povećana i osobna odgovornost svakog čovjeka. Uzroke te pojave za sada ne mogu razumjeti.
|