Pazi, ženo, što čitaš

U knjigama uvažavanih (muških) autora poput Schopenhauera i Voltairea Iva Kovač naišla je na rodno diskriminirajuće stavove te ih je pretvorila u plakate i lijepila po gradu

Prema podacima iz publikacije »Žene i muškarci u Hrvatskoj« Državnoga zavoda za statistiku 2005. godine u Hrvatskoj su se na fakultete upisala ukupno 132.952 studenta, od toga 71.935 žena i 61.017 muškaraca. Iste je godine 18.190 studenata diplomiralo, među kojima je bilo 10.845 žena i 7.345 muškaraca, a te je godine gimnaziju završilo 7.637 žena i 4. 405 muškaraca, a zanimljivo je da je i u tehničkim školama također bilo više maturantica nego maturanata.

Za usporedbu, 1960. godine fakultete je upisalo 10. 121 žena i dvostruko više muškaraca, a tri godine ranije Vladan Desnica je u »Proljećima Ivana Galeba« pisao: »Znalo mi je izazvati podsmijeh kad bi za kakvu krasoticu pitali da li je, pored toga, i umna. Ta šta će joj to, brate dragi! Zar joj nije dovoljan onaj jedan talenat, i zar nije u njemu cjelokupna ona? Imao sam otprilike isti utisak kao kad bi za kakvo veliko slikarsko djelo zapitali da li, pored toga, ima pod okvirom montiranu napravicu koja svira.«

Takav Desničin citat može se naći i u poglavlju o estetici »Povijesti filozofije« Borisa Kalina, udžbeniku za četvrti razred gimnazije.

Iako su danas, kako smo i statistikom potvrdili, žene brojnije na većini fakulteta i više nitko ne bi trebao sumnjati u njihove intelektualne sposobnosti, stariji naraštaji odgajani na predfeminističkim vrijednostima čak i u Hrvatskom saboru znaju omalovažavati žene, kao što je to nedavno učinila zastupnica Ivana Sučec-Trakoštanec koja je u saborskoj raspravi rekla da »žena vrijedi onoliko koliko ima djece«.

Njena bi se izjava dobro uklopila među plakate koje apsolventica Akademije likovnih umjetnosti Iva Kovač ovih dana izlaže u zagrebačkoj Booksi. Koristeći se različitom literaturom, Iva Kovač nailazila je šovinističke izjave – ili besmislice kako kaže – redom uvažavanih i slavljenih (muških) autora te ih je počela bilježiti, a potom je neke od najupečatljivijih odlučila prebaciti u formu plakata. A materijala joj nije nedostajalo: od Pitagore do Oscara Wildea, koji je zbog svog seksualnog identiteta osjetio represiju, ali ga to nije spriječilo da diskriminira drugi spol.

Izložbi pod nazivom »citati.plakate.googlepages.com« (što je adresa internetske stranice toga projekta) prethodila je ulična akcija lijepljenja tih istih plakata. Naime, Iva Kovač je shvatila da njene kolege u, primjerice, stručnoj literaturi ne primjećuju takve diskriminirajuće stavove pa ih je htjela podcrtati plakatima i predstaviti na ulicama.

Tako je u širem središtu Zagreba polijepila petstotinjak plakata. Neki su vrlo brzo ili prelijepljeni ili uništeni, na neke su dopisivani komentari, a nešto ih je i pažljivo odlijepljeno pa su valjda završili na nečijim privatnim zidovima.

Plakati su pokrenuli i internetsku raspravu koja je pokazala da su ih neki, poučeni novim oglašivačkim strategijama, protumačili kao novu reklamnu kampanju, a neki (žene, naravno) bili su uvrijeđeni jer nisu shvatili da se radi o antipropagandi. Cilj tih plakata je i bio izazvati reakciju i upozoriti na to kakvu su ulogu neki od najvećih mislilaca imali u dugoj dominaciji neravnopravnosti među spolovima.

U izbor Ive Kovač ušli su Nikola Tesla, Arthur Schopenhauer, Voltaire, Nietzsche, Pitagora i Oscar Wilde. Njih je odabrala zbog toga što se, kako kaže, radi o svima poznatim imenima, zbog toga što omalovažavaju žene na različitim poljima i zbog toga što su citati dovoljno kratki i dojmljivi da mogu funkcionirati kao parole.

Odabir ružičaste boje slova neka je vrsta ženskoga komentara citata, kojim se ironizira njegova poruka. Prostor knjižnoga kluba Bookse se čini idealnim kontekstom izložbe, kojom se ukazuje, među ostalim, i na to što se sve osim pametnih misli može naći među koricama knjiga ako ih se kritički čita.

Barbara Matejčić
http://www.vjesnik.hr/html/2007/10/19/Clanak.asp?r=kul&c=2

... me pa zanima, koliko podobnih, stereotipnih, žaljivih ... izjav o ženskah se bo znašlo v nadaljevanju,
pa so plod izključno slovenske "javne besede".  


To je zanimivo vsaj z enega zornega kota:  

Kako besede javnega, morda celo vplivnega človeka, tlakujejo pot stereotipom, seksizmu, šovinizmu in jih čvrstijo;  
a tudi obratno, kako lahko "javne besede" pripomorejo k dejanski enakopravnosti spolov (zapisani tudi v ustavi).

Zdajle mi je padlo na pamet, ko to prebiram, da, ženska je lahko enakopravna samo, če moški do nje nima poželenja, drugače je v tem času nadrejena. Poželjivi možki se do ženske vede podrejeno ali pa še huje- nasilno.
Drugače sem mnenja, da so ženske predstavnice dobrodošle v politiki zaradi večjega čuta za materjalne dobrine in snovno preskrbljenostjo. Kolikor poznam imajo v vseh meni znanih družinah ženske roko čez družinski proračun, kar se izkaže za dobro, da je pozimi toplo, da je hladilnik poln, da ni prehudega minusa na računih.
Je pa treba vedeti, da kakor smo enakopravni možki in ženske, so enako enakopravne tudi ženske med sabo in za vse so ista pravila, kljub malce različni naravi možkega in ženske.
Nekako tako in
Lep pozdrav možki & ženske  

Dayaran wrote on 30.10.2007 at 20:37:21:

vrednost nauka je v poanti, ne v nosilcu in ce je nauk tolko bogi, da lahko izgine v 2000 letih, potem tako ni bil kaj dosti vreden a ne?

Devi wrote on 30.10.2007 at 20:46:44:


Ma itak. Sam mal sem provocirou  

Čeprav je v resnic to dost resna stvar, ker besede takih mož majo velko težo in pol jih folk vzame kot sveto resnico. In skoraj vse religije postavljajo žensko v manjvredno pozicijo.

Very very wise words, nahate  

Quote:

superstrinjajoča ...