Verzija prvog pisma na hrvatskom (malo poboljšano): (Sem iz Hrvaske, razmem nekaj slovenski, težko pišem -sorry ??? )
Evo nekih mojih iskustava.
U snovima mi se često događa da se upitam o stvarnosti zbivanja- što mi se to događa-npr teški, strašni snovi, za neke ljude koje vidim znam da su mrtvi već, i dr nevjerovatne stvari i događaji...- ubrzo nakon što shvatim da je to 'druga stvarnost' okružje snova se raspline, nestane, a nekad se i odmah stvarno probudim. Kad je teško i zastrašujuće imam praksu da se uz pomoć volje i želje 'stvarno probudim' ( komplet izađem iz sna i iz spavanja). U mirnim snovima vidim ponekad ( rijetko) čudne, florescentne , jarke boje, a večinom sam u dosta tamnoj okolini- večer, noč-. Upitam se zašto tako izgleda sve i sjetim se da bi mogla biti varka- nisam ja u dnevnoj svijesti već u nočnoj- pomislim. Točnije: prvo pomislim- možda je san, zatim se najčešće pokušavam razbuditi ( vrlo često uz pomoć pljeskanja i štipanja po licu). Poslje tog postupka nekad izađem iz spavanja a nekad ne- tad se samo dotični san prekine a nastavi se neki drugi. Tako više puta sanjam da se budim iz spavanja i osjetim svoje tijelo u postelji. To shvatim kao buđenje iz spavanja a dalje snove shvaćam kao dnevnu stvarnost. Kad se kasnije zaista probudim u postelji tek tad spoznam da su i to bili snovi. I u 2. snu po redu svjesnost zna biti ponovo povećana pa kritičnost prema okolini opet djeluje npr tako da ubrza izlaženje iz spavanja ili na dr. način.
Ne pokušavam još ići svjesno u spavanje i sanjanje. Jačam svjesnost, čitam dobru literaturu i čekam lucidne snove da spontano dođu...
Prvi san gdje se javilo pitanje -je li ovo san-, bio je prije ~ 8 godina.
Da kažem koliko imam detaljnih zapisa snova- moram ih srediti-
, možda 30, ili više.... ???
Opisat ću ovdje i kako je u mom slučaju se došlo do ove razine svjesnosti u snu... Moje je iskustvo da treba jednom ili više puta dnevno ( ali ne mora biti svaki dan) pogledati s pažnjom oko sebe i razmisliti: Zbog čega mislim da sam sada u dnevnoj stvarnosti?
Svake noći imam to iskustvo da ne postoji samo jedna stvarnost ili samo jedan nivo stvarnosti. Pravo je pitanje - koliko mi je svijest jaka i koliko vrsta svijesti ima? Zašto bi onda mi trebali u trenutku znati ili uvijek biti sigurni da smo baš u dnevnoj svijesti ?!!
Treba se sjetiti i bar ponekad pokušati istražiti -što od toga što vidimo, čujemo itd oko sebe nas uvjerava da s radi o zbilji, i što od toga čega se u tom trenutku sjećamo potvrđuje nama da smo u dnevnoj stvarnosti ? Ja donosim zaključak na temelju sposobnosti da u mislima riješim par lakih matematičkih zadataka, ako se sjećam bar triju mojih današnjih dnevnih aktivnosti i ako znam što je bilo za ručak dan ranije, ili npr vlastito ime i prezime, datum rođenja i ime roditelja...
Jednostavno je provjeriti dali mi je dobro poznat sav namještaj u prostoriji gdje se nalazim - probajte... ...provjerili ste, nije....?!! Baš zanimljivo....!
Vježbe kao ovu, ili druge slične, po mom iskustvu jako je korisno ponavljati kako bi jačala 'budnost' . Tko nije nek pokuša postati trajno malo sumnjičav u odnosu na stvarnost svoje okoline, odnosno biti sumnjičav prema nivou svoje trenutne svjesnosti. Tako neće zaboraviti s vremena na vrijeme 1-2 minute ispitivati stvarnost svega oko sebe i u sebi.
Neznam koliko kome treba vremena i jeli stvarno toliko uspješno kad se intezivno svaki dan rade vježbe ???
Mislim da je bolje ne opterećivati se previše i ne očekivati odmah rezultat u vidu svjesnih snova. Strpljenje je vrlo dragocjena osobina.
Dragocjeno je i postavljati pitanja -mislim i gajiti malo sumnje- ne vjerovati odmah- provjeriti stvari prvo. Pitanja koja sebi postavljamo danju s vremenom ulaze u snove.
Za razvijanje strpljivosti, da bi se sjetili napravit vježbu i za opći uspjeh treba sa više strana radit na vlastitom duhovno-duševnom razvoju ( pozitivan projekt, čitanje Biblije; dobre spiritualne literature...)
Važno je što prije, isti čas iza buđenja prakticirati zadržavanje u mislima i ponavljanje svakog detalja sna kog se može 'dozvati ' u dnevnu svijest jer zakonitosti fizičkog svijeta uzrokuju (čim se pređe preko praga) neminovno i progresivno rasplinjavanje onog sjećanja na doživljaje duševnog svijeta kakvo mi prenesemo, a koje je itako već 'san sna'. Jer ne može se vjerno u fizičko prenjeti doživljaj dimenzije koja se bazira na moralnim zakonima - ( otprilike iz teorije Rudolfa Steinera )-
Dozovite, odnosno zadržite kako god znate i ponavljajte u mislima više puta detalje vašeg obićnog, a posebno lucidnog sna, da bi mogli zapisati kasnije. - Još bolje - odmah trčite po olovku i zapišite sve, naravno vrlo brzo
, (kasnije uvijek to možete uredno prepisati i doraditi
), počevši od naznaka svake cjeline pa do dodavanja detalja . Navedite s koje strane ste vidjeli nešto, čuli nešto, u kom pravcu u odnosu na vas se nešto kretalo, boje..........a obavezno sve emocije, osjete te izgovorene i neizgovorene misli kojih se sjećate. Kasnije je dobro ko može ponovno prizvati san u sjećanje. Može se čitati zapise.
Iz svog iskustva zaključujem ??? , da početak svjesnog nočnog života može krenuti sa razvijanjem ispitivačkog (lagano sumnjičavog) stava prema svakoj okolnoj (i unutrašnjoj !) stvarnosti - ako je on nedostajao.
Čitam ovde o zaštiti - dali je potrebna, - u dimenziji u kojoj se pokušavamo snalaziti na isti način kako to radimo u fizičkom svijetu više nego ikad je trebamo !
Mislim da se UVIJEK trebamo oslanjati na pomoc pozitivnih snaga, a te snage, usprkos molitvama i zazivanju, spriječavamo da nam pomognu utoliko ukoliko se više dnevnim životom približavamo drugoj strani. Izgleda odlično je ono pitanje postavljeno - npr netko sad ne sanja spontano lucidni san već namjerno ulazi u to stanje i od početka ima visoku svjesnost i može npr. biti zadovoljan zaštitom - a pitanje je na koji način ju je postigao.....skupo nas košta kad na svaki način nastojimo ići gore... Ako smo zaostali u razvijanju pozitivnih osječaja prema svakom ljudskom biću tad su i općeniti naš moralni nivo i sudbina upitni. A neiskrena molitva prije spavanja ne znam koliko vrijedi.... Svakako dok se stvar ne ispravi mislim da jedino spontani nočni doživljaji dolaze u obzir. Srečno !
Home
Pages: 
