Ali veš, da so od Božiča 2012 pravo-formalno ukinjene vse države sveta (vključno z našo) in vse multinacionalke tudi, in vse ostale firme – vključno z doo-ji in sp-ji? Ne? Se ti zdi, da vse teče po ustaljenih tirnicah? Na nek način imaš prav, vendar je to le na videz, le inercija, v kateri skušajo zakrpati ali na novo postaviti sistem.
Vabim te, da si prebereteš intervju (v hrvaščini) na spodnji povezavi, pa ti bo kapnilo kaj se dogaja in kako. Seveda pa te prosim, da ne verjameš temu intervjuju in si sam poiščeš relevantne podatke!
http://www.bruskin.me/intervju/misakvalterKer je ta intervju že izginil z Nexusove strani se bojim, da bo izginil še iz te povezave – zato ga spodaj podajam v celoti:
Intervju: Vladimir Perić-Valter i Krešimir Mišak: Od 25.12.2012. smo slobodni, nitko vam nije rekao?
OPPT je neobična kratica za koju je mali broj ljudi čuo, ali niti taj mali broj ljudi ne razumije u potpunosti o čemu se radi. Znam to, jer sam ja bio jedan od tih koji su čuli za pojam, letimično posjetio stranicu oppthrvatska.org, ali nikako nisam uspio pohvatati konce. Sve do ovog razgovora, koji sam odlučio napraviti najviše za sebe, jer sam osjećao da se tu krije u najmanju ruku intrigantno, a u krajnjoj instanci – važno. Bilo je potrebno malo raščistiti teren, razjasniti pojmove za koje nikad nisam čuo, postaviti pitanja koja nikad nisam postavio, ali išlo je lako i brzo, zahvaljujući Vladimir Periću-Valteru, članu neformalne skupine administratora spomenute stranice, kojeg vam predstavljam u retcima koji slijede.
Napisao: Krešimir Mišak
U ovom intervjuu (uf, istina je da sam se otelio dok sam ga poskid’o u pisanu formu) saznat ćete što je to OPPT i bit će objašnjeno da se doista dogodilo nezamislivo – korporativni sustav u kojem živimo i koji je i sve države, uključujući i našu, pretvorio u korporacije koje su odgovorne jedino univerzalnom trgovačkom zakonu, a ne ljudima (koji su također pretvoreni u korporacije, bez svog znanja) – taj svjetski sustav doista je zakonskim putem stavljen izvan zakona 25. prosinca 2012. godine. Moglo bi se reći, slobodni smo, ali to još ne znamo…
VLADIMIR: Na tu temu OPPT-a sam naletio prvi dan kad je bila objavljena na nekim nezavisnim stranim medijima, na blog-stranicama i budući da sam veći prije toga nekakve srodne stvari bio poduzeo odmah mi je bilo jasno o čemu se tu radi. A sam OPPT, to je jedna pravna struktura – ta kratica znači One People’s Public Trust – formirana je, odradila je svoj posao i nakon toga je rasformirana, nakon što su napravili to što su napravili. To što su napravili jest da su na zakonit način poništili svjetske korporacije, vlade koje su korporacije, kompletni financijski sustav pomoću nečega što se zove Uniform Commerical Code ili UCC. Dakle to je nekakav komercijalni zakon koji vrijedi na čitavom planetu.
ŠOKRE: Čini se da se dosta duboko stiže kad se krene istraživati našu stvarnost, do stvari o kojima nikad ili rijetko kad razmišljamo…
VLADIMIR: Stvari se otvaraju jedna za drugom i koliko je – kako Ameri znaju reć’ –duboka zečja rupa teško je za reći. Mi koji smo počeli raditi oko ovoga i koji smo shvatili što se zapravo dogodilo kao posljedica dokumentacije OPPT-a već imamo nekakvu raniju povijest vlastitih interesa u kojoj smo istraživali razne segmente društva ili korporativnog svijeta i pravnih fikcija itd, tako da smo imali već neko predznanje i temelj. Već smo zapravo ušli u tu zečju rupu do neke razine. I onda kad se pojavio OPPT nekima od nas je odmah kliknulo da je to zaista tako, da je to istina. Kad je čovjekova svijest spremna da nešto prihvati, onda informacija sama nađe put do tebe i onda su se novi smjerovi počeli otvarati tako da je teško reći koliko je ta rupa duboka.
ŠOKRE: Prije nego što smo započeli snimati intervju rekao si da su temelji stvarno duboki i da smo mi u zgradi od sto katova i spuštamo se dolje do 20, 15, 1, a gdje je još podrum, pa podzemne etaže, a temelji…
VLADIMIR: Pa je, mislim, povijest čovječanstva je izuzetno duga i teško je reći gdje je početak.
ŠOKRE: Krenimo redom, da rastumačimo neke pojmove. UCC – Uniform Commerical Code – kako bi se to prevelo na hrvatski, što je to i koja je njegova povijest?
VLADIMIR: Povijest UCC-a seže otprilike 6000 godina – naravno, on se tada nije zvao tako. Nekakvi prvi zakoni koji su napisani su uvijek bili trgovački zakoni. Kad čovjek čita te prastare trgovačke zakone, onda vidi da su oni bili izuzetno časni i izuzetno moralni i da se čovjek zaista na njih mogao osloniti.
ŠOKRE: Po čemu su bili časni i moralni?
VLADIMIR: Zato što su na vrlo jasan način definirali kako se dvije strane u nekom trgovačkom odnosu trebaju ponašati jedna prema drugoj. Tako da bi to uvijek bila, kako se to danas kaže, win-win situacija. Istina služi kao temelj tog zakona. Istina je i danas suverena u trgovini. Zatim, čast, načelo jednake vrijednosti činidaba itd… Tih postulata ima jedno desetak, i na njima su se temeljili ti trgovački zakoni. Kako je trgovina razvojem civilizacije i društva postala izuzetno kompleksna, došlo je do razvoja novih zakona. U jednom trenutku u našoj povijesti, kako su se počeli razvijati morski putovi i pomorska trgovina, a i danas se većina svjetske trgovine odvija morskim putem, postalo je jasno da se mora napraviti nekakav zakon koji će vrijediti svuda na planeti. To je nešto što se zove međunarodni pomorski trgovački zakon ili na engleskom Maritime Admiralty Law. Štos je u tome da taj zakon vrijedi u svim vodama. Dakle, Hrvatska ima svoj pomorski zakonik, Albanija isto tako, svaka pomorska država ovog svijeta ga ima, pa kako bi se trgovina nesmetano mogla odvijati…Ne može brod koji se nalazi u vodama Hrvatske i sad promijeni teritorijalne vode odraditi svoj posao u nekom razumnom vremenu kad bi upao pod nekakvu potpuno drugačiju nadležnost ili pod nekakve potpuno drugačije zakone. Štos je u tome da su, primjerice, hrvatski i talijanski pomorski zakonik praktički isti, kao i brazilski itd. Na taj način su se zakoni unificirali kako bi se olakšala trgovina na čitavom svijetu. Sam UCC (Uniform Commercial Code) kao takav je nastao na svim tim temeljima. To je izvorno američki zakon, to je jedinstveni trgovački zakon, tako nekako, ne znam kako bih ga točno preveo na hrvatski. Njega su ratificirale više-manje sve američke države. Međutim, lukavi Ameri su uveli u taj zakon nešto što se zove Principal Agent doktrina.
ŠOKRE: Kako bi to preveo?
VLADIMIR: Upravo tako. Principal Agent. Evo, recimo, firma za koju radiš je agent firmi koja ju je osnovala. Zatim, ta firma koja je osnovala tvoju firmu osnovala je još stotinu drugih firmi. I to je, recimo, jedan korporativni sustav. Principal Agent doktrina kaže da, ukoliko si ti bilo koji segment tog sustava o nečemu obavijestio, to znači da je automatski čitav sustav, prema zakonu, o tome obaviješten. Dakle, ako sam ja sad tebi nešto rekao, službeno, na neki službeni način, ti si kao agent svog principala koji bio tvoj šef dužan njega o tome izvijestiti ako smatraš da se radi o nečemu što bi on trebao znati, nečemu što izlazi iz nekakve tvoje nadležnosti o nečemu o čemu ti odlučuješ unutar svog radnog mjesta. Isto tako, ako se to tiče onih koji su ispod tebe, moraš i njih obavijestiti. Jer ako nekakav spor dođe do suda ti ne možeš reći ‘pa ja nisam bio obaviješten’. Zato što ti jesi bio valjano obaviješten. To je izuzetno bitno u tom korporativnom svijetu, a mi živimo danas u takvom svijetu. Zapravo, živjeli smo, zakonski više ne živimo, ali taj korporativni sustav i dalje, kao što vidimo, svugdje oko nas funkcionira. 99 posto zakona se odnose na vlasništvo ili na neku komercijalnu djelatnost.
UKIDANJE SUSTAVA
ŠOKRE: Zašto kažeš da smo živjeli u takvom sustavu,ali da više ne živimo?
VLADIMIR: Zbog toga što je OPPT zakonito ukinuo taj sustav u prosincu 2012. godine. Oni su upravo iskoristili jedan od alata korporativnog sustava – a to je UCC – kako bi valjano obavijestili čitav taj sustav o tome, što ću kasnije objasniti.
ŠOKRE: U redu, vratimo se korak natrag. Ako sam dobro shvatio, ako ti obavijestiš firmu koja je dio mreže od par stotina tvrtki koje imaju zajedničku tvrtku-majku, ti si praktički obavijestio sve tisuće tvrtki koje čine tu formaciju?
VLADIMIR: Tako je. Dakle, to je Principal Agent doktrina. I to je nužno u korporativnom svijetu. Sad zamisli neku bankarsku korporaciju ili financijsku instituciju koja ima hrpetinu svojih podružnica. Možemo uzeti bilo koji naš lokalni primjer, bilo koju banku u Hrvatskoj koja ima poslovnice ovdje ili ondje ili je kupila neke tvrtke. I sad neka od tih njihovih podružnica ili poslovnica napravi neko sranje, kužiš? Tko je odgovoran ako nema Principal Agent doktrine? Razumiješ? Dakle, korporacija ne može oprati ruke od odgovornosti upravo zbog toga. I Principal Agent doktrina je jedna od najbitnijih stvari koja se nalazi u UCC-u. To je jedan od korporativnih alata koji je na snazi i možda malo da proširim – ja sam se jako dugo mučio shvatiti kako to da se UCC primjenjuje u Hrvatskoj. To je bilo pitanje koje me mučilo mjesecima. Nisam mogao naći odgovor. Pokušavao sam pronaći nekakav papirnati trag i naposljetku sam i uspio na vrlo jednostavan način. Prijavio sam se na centralnu stranicu registra UCC-a u Washingtonu i kupio neke dokumente koje je unutra unijela Republika Hrvatska, platio svaki od njih četiri dolara, tako da sam na vrlo jednostavan način vidio da je Hrvatska priznala nadležnost UCC-a i da priznaje nadležnost UCC-a u svojim međunarodnim poslovima koje je, recimo, imala s Republikom Slovenijom. To je jedna stvar. Zatim, sav taj sustav je povezan. Hrvatska je članica Ujedinjenih naroda, pa su Ujedinjeni narodi osnovali nešto, pa je tu Banka za međunarodna poravnanja kao središnja banka svih središnjih banaka na planetu. I naš bankarski sustav je preko Hrvatske narodne banke, koja izdaje licence za rad bankama, opet povezan s Bankom za međunarodna poravnanja. Ono što je OPPT napravio jest da je iskoristio UCC i Principal Agent doktrinu kako bi čitav taj korporativni sustav isključio, a o tome da je naša država u jednom trenutku pretvorena u tvrtku možemo malo kasnije pričati. Dakle, oni su naciljali Banku za međunarodna poravnanja kao vrh tog nekog financijskog sustava s kojom je čitava planeta povezana preko UCC-a. Preko njih su zakonito obaviješteni i svi ostali. Ono što treba napomenuti je da čelnici država-korporacija znaju o tome apsolutno sve. Oni znaju što se dogodilo, ali budući da ne znaju što napraviti, sustav i dalje funkcionira po inerciji ili, ja to volim reći, kao picek kojem ste odfikarili glavu a on i dalje trči po dvorištu jer ne zna da je mrtav. To je ono što se dogodilo sa korporativnim sustavom.
ŠOKRE: Spomenuo si da su Amerikanci primijenili pomorsko trgovačko pravo i digli ga na razinu nečeg što vrijedi i tamo gdje nema mora, na kopnu…
VLADIMIR. Ne, to je prvi napravio Vatikan.