Quote:

Je tudi ena teorija po kateri zaradi pospesevanja procesa hitre spremembe v psihi povzrocijo mentalno obolenje cloveka ki ne pozna delovanja psihe .

ego-3p wrote on 06.09.2011 at 20:53:48:


Recimo da s danes em frekvence,ki jih prejema iz vesolja 6o hz,ko se te frekvence povečajo pride do reakcije v našem telesu.
Če grem še naprej recimo Tutankamova grobnica je imela recimo 120Hz frekvenčno zaščito.MI  te zadeve  n moremo osvestiti,če je ne poznamo.Mislimo,da reagiram naravno v resnici je naš naravni em tokokrog porušen.Delamo zadeve čudno mislimo pa,da so naši dzivi normalni. Tako,da egotrip imaš prav! Igor je zadevo definiral kot nezavedno zmedenost-tudi prav!

Evo kako neke stvari postaju jasnije….
Europska Unija i Amerika duguju Libijskoj državi 200 milijardi dolara za isporučenu naftu. 2012 godine ističu koncesije velikih naftnih kompanija koje polažu pravo na Libijsku naftu. Gadafi je zatražio vraćanje duga i zaprijetio je ...da će u suprotnom sklopiti međudržavne ugovore s drugim zemljama i kompanijama. Zbog toga je došlo do ovog neviđenog razaranje Libije.

Je li libijski građanin imao razloga buniti se protiv režima Muamera el Gadafija? Mislim da nije.

Ako gledamo standard libijskog naroda i povlastice koje im pruža država imali su vrlo lijep i lagodan život. Živjeli su kao mali bogovi. Libija ima 6,5 miliona stanovnika, a ima 14 miliona registriranih automobila. Ako neko hoće studirati u bilo kojoj državi u svijetu on podnosi molbu i država mu osigurava stan, hranu, automobil, besplatno školovanje i mjesečnu stipendiju od 2300 dolara. U Libiji se ne plaća voda, struja, plin i porez, a krediti se daju bez kamata. Ako u roku od pet godina ne možete vratiti kredit, država ga otpisuje ili vraća za vas. Ako hoćete kupiti auto vi dajete 20-30% od cijene, a ostalo dotira država. U Libiji za 10 dolara možete kupiti 85 litara benzina ili nafte. U Libiji je hrana gotovo besplatna, 10kg kruha košta 0,15 dolara. U Libiji njihovi građani ne rade fizičke poslove, sve su stranci.

Živila sam 10 godina u Libiji po raznim gradovima i nikada nisam vidila ni jednog prosjaka na ulici. Libijci ne idu raditi po bijelom svijetu jer za to nemaju potrebe. U Libiji ni jedan građanin nije izbačen ili mu je oduzet stan ili auto zato što nije mogao vratiti kredit, što nije rijedak slučaj po ovim takozvanim demokratskim zemljama koje su se okomile na Libiju. Iskreno, žalim Libijski narod jer će se pretvoriti u najamnu radnu snagu, raditi za 100 dolara i gdje će im ove povlastice biti sve ukin ute, a o lagodnom životu kakav su živjeli moći će samo sanjati.

Par činjenica o životu u Libiji pod Gadafijem:

- beskamatni krediti; u toku studiranja prima se prosječna plaća za to zanimanje;

- ako ne nađeš posao nakon završenog fakulteta, država plaća kao da radiš u struci;

- po stupanju u bračnu zajednicu, država poklanja stan ili kuću;

- kupovina vozila po tvorničkoj cijeni;

- nikome ne duguju ni centa;

- Europska Unija i Amerika duguju Libijskoj državi 200 milijardi dolara;

- besplatno zdravstvo (medicinska sestra na svakog pacijenta) i obrazovanje;

- 25% ljudi visoko obrazovano.

Da li je to dovoljno činjenica za
razaranje Libije?

Zmedenost pa je posledica informacijske dobe, ki je prinesla s sabo poplave informacij...Takšnih in drugačnih...Resničnih in neresničnih...

..se je že