preberite in poskusite zaživet življenje na ta način

>GABRIEL GARCIA MARQUEZ, istaknuti 74-godišnji kolumbijski pisac, autor
<Sto godina samoće>, dobitnik Nobelove nagrade,
>boluje od raka. Povukao se iz javnog života, a svojim prijateljima
>poslao je <Posvećeno pismo>, koje se evo širi internetom.
>
>Kad bi Bog na trenutak zaboravio da sam marioneta
>i darovao mi nešto malo života,
>iskoristio bi ovo vrijeme najbolje kako znam.
>
>
>Vjerojatno ne bih rekao sve o čemu razmišljam,
>ali sasvim sigurno bih porazmislio o svemu što kažem.
>Cijenio bi stvari prema njihovom značenju,
>a ne prema njihovoj vrijednosti.
>Spavao bih malo, više bih sanjao,
>znam da svaku minutu sa zatvorenim očima gubimo 60 sekundi svjetla.
>
>Hodao bi kad se drugi zaustave,
>budio bi se kad drugi spavaju.
>Kad bi mi Bog darovao mrvicu života, obukao bi se
>jednostavno,
>okrenuo se k Suncu, otkrivajući ne samo svoje tijelo,
>ali i svoju dušu.
>Uvjeravao bih ljude, kako se varaju,
>kad misle da se u starosti nije moguće zaljubiti.
>Ne znaju da stare baš zato što izbjegavaju ljubav!
>
>
>Djeci bi napravio krila,
>ali uzeo bi im ih dok se ne nauće letjeti.
>Starijim osobama bi kazao da smrt ne dolazi zajedno sa starošću
>vec s napuštenošću.
>
>Toliko stvari bi se naučio od vas, ljudi...
>Naučio sam da svi žele živjeti na vrhu planine,
>zaboravljajući da se istinska sreća skriva u
>samom načinu penjanja na vrh.
>
>Naučio sam da kad novorođeno dijete
>uhvati svojom malom ručicom oćev prst, drži ga zauvijek.
>Naučio sam da čovjek ima pravo gledati na drugoga odozgora
>samo onda kad mu hoće pomoći da bi se podignuo.
>
>Toliko je stvari što sam se od vas mogao naučiti,
>ali u stvarnosti nemam baš puno od toga, jer kad me
>polegnu u grob, to ću zaboraviti.
>Govori uvijek što osjetiš, a čini što misliš.
>
>Kad bi znao da te danas posljednji put vidim pospanu,
>snažno bi te zagrlio i molio se Bogu
>da mi dozvoli biti tvojim anđelom čuvarom.
>
>Kad bi znao da su to posljednje minute što te vidim,
>rekao bih ti 'volim te' i ne bi glupo pretpostavljao
>da to znaš.
>
>Uvijek ima nekakvo sutra
>i život nam daje mogućnost učiniti dobro djelo,
>ali danas je sve što mi ostaje,
>htio bih ti reči da te veoma volim.
>
>Sutra nema nitko zagarantirano-niti mladi, niti stari.
>Možda danas posljednji put promatraš one koje voliš.
>Zato nemoj biti neodlučan, učini to danas,
>jer ako se pokaže da sutrašnji dan ne dočekaš
>žaliti ćeš za danom u kojem ti je nedostajalo vrijeme
>za jedan osmijeh, za jedan poljubac,
>da si bio prezauzet da bi im prenio posljednje želje.
>
>Budi stalno blizu onih koje voliš,
>govori im na glas kako ih trebaš, kako ih ljubiš
>i budi prema njima dobar;
>nađi vremena i reci im 'žao mi je','oprosti','molim
>te','hvala' i sve ostale riječi ljubavi koje poznaje".
>
>Nitko neće pamtiti tvoje skrivene misli.
>Zato moli Boga za snagu i mudrost da bi ih mogao izraziti.
>Pokaži svojim prijateljima i bližnjima
>kako su ti veoma potrebni.