Kr_eden
Ex Member
|
I kad sunce izpred zvjezda pobjegne, I kad mjesec svoj zenit na nebu dosegne, Znaj, da ču tad misliti samo na tebe, Tad ovaj čovjek, u ljepu smrt pobjegne.
Prije tebe, ja za ljubav nisam znao, Prije tebe, samo sam bogu dane krao, Nije mi žao, što sam celi život čekao te, A sad đabe, umire mi se, nema sreče zamene.
Volim te, ti si mi jedina na svjetu, Za mene ljepša si od rose na cvjetu, Volim te nebesko, a sad putujem, Smrti svoji se radujem.
Odlaziš od mene, odnosiš sreče sjaj, Nemam više snage, da mučim sebe, Jer ti ne voliš mene, a ja strašno volim tebe, A ja volim samo tebe.
Uvjek ču te voljeti više od svega. Usnama ču dotaknuti, tvoje snene okice, Ljubit ču te nežno, dok plakala budeš, I strastno voljet ču te dok sama budeš.
Rani me, svakako sam ozljedjen i skoro me nema. Odlazim daleko, jer ostavljaš me u behutu, Uplakana je duša moja, dušo moja.
Muzika svira, lagana i romantična, A ja još uvijek volim te. Kad jutro svane i osvetli lice iskreno, Obrisat ču ti suze i poljubit na usane tvoje beskrajno ljepe.
A ako ti nekad bude težko i srce počne da te boli, Sjeti se tad imena mog i reci ; Samo je On znao, da me voli.
Zar sve to tolko traje ?
Gdje da nađem razgovora ?
Još uvijek, volim te.
|