Vojna je stara toliko, kot človeštvo. Le da se po verskih zakonih mora odvijati zgolj v recimo primeru samoobrambe in to le med izurjenimi vojaki obeh strani, civilistov se ne sme nihče dotakniti.
V Mahabharati so opisi orožij, kot je recimo mohanastra, ki ima moč ohromiti sovražnikovo armado, opisi dvonadstropnih nebesnih vozil z številnimi okni, ki se bliskovito dvigajo proti soncu in zvezdam, dokler niso vidna samo še kot kometi. Indijski vojaški pisec je dejal, da se je današnja vojna izenačila z opisi vojne v teh pradavnih spisih. Moderna letal a ustrezajo opisu letečih plovil v vedskih spisih, orožje, ki je spravilo v nezavest celo vojsko, je podobno plinu, opisani so metalci megle, eksplozivi.... In celo atomsko orožje. Tako piše:
En sam izstrelek, ki nosi v sebi vso silo vesolja. Bleščeče bel steber dima in ognja, svetel kot deset tisoč sonc, se je dvignil v vsem svojem blišču....
Quote:Vjerovatno je prvu paralelu između tog čudesnog oružja i atomske bombe, povukao profesor Openhamjmer, kada je, poražen njenim djejstvom, naglas čitao odlomke iz indijskog epa , Mahabharate" o „svjetlosti koja je hiljadama puta jača od Sunca".
Prema nekim arheološkim nalazima, pretpostavlja se, da naši preci nisu ratovali isključivo - mačevima, kopljima i strijelama! Zašto su, na primjej, razvaline glavnog grada Hetske države, Hatutasa, istopljene u većoj mjeri nego što je to slučaj sa požarima?! Zašto na granitnim zidovima irskih tvrđava Dundalik i Ekos, postoje tragovi neobično jakog topljenja? !
Mark Tven je, putujući 1867. godine po Bliskom i Srednjim istoku, opisao razvaline Babilonske kule:
'Bilo je osam kula, od kojih dvije danas stoje - džinovske građevine od opeka, presječene napola od zemljotresa, opaljene i dopola istopljene munjama razgnjevljenog boga...'
Babilonskom kulom obično se naziva babilonski zikurat, ogromna sedmospratna građevina s obimom temelja od oko 360 i visinom od 90 metara. Ostaci zikurata raskopani su tek pred prvi svjetski rat. Mark Tven je, očito, imao u vidu razvaline kupole hrama u Borsipu, nekoliko kilometara od Babilona. Te ruševine su istopljene ne samo spolja nego i iznutra.
Areheolog i istraživač drevnih kultura E. Ceron. zabilježio je u svoj dnevnik:
'Ne može se naći objašnjenje za tako ogromnu temperaturu, koja je ne samo usijala, nego i istopila stotine pečenih opeka, spalivši čitav skelet kule, koja se pretvorila u kompaktnu masu sličnu istopljenom staklu...'
Ubitačno oružje 'brahmaširas'
Prije nekoliko godina, u Indiji je pronađen jedan radioaktivni skelet, čija je radioaktivnost bila deset puta veća od normalnog nivoa. Nije li to još jedna indicija da su sanskritski tekstovi o atomskom ratu u praistorrji, možda istiniti? !
Površina pustinje Gobi, nedaleko od jezera Lob Nor, prekrivena je staklastim pijeskom koji je nastao nakon nedavnih atomskih proba u Kini. Ali, ta ista pustinja ima izvjesna područja sa sličnim staklastim pijeskom, koji tu leži već hiljadama godina.
Šta je to tako moćno i zagonetno prouzrokovalo tako paklenu jaru, koja je u praistorijsko doba istopila pustinjski pijesak?
Uzrok topljenja ostao je do današnjeg dana zagonetan. Da li se on može naći u folkloru drevnih azijskih naroda?
Najinteresantnija i najsistematizovanija informacija nalazi se u drevnoj indijskoj literaturi. Evo kako „Mahabharat" opisuje čudesna oružja „brahmaširas":
'Tada Rama pusti strijelu neodbranljive moći,
Užasnu, smrtonosnu...
I ta dalekometna strijela
'Zapalila je moćnog rakšasa
I kočije sa konjskom zapregom,
Potpuno zahvaćene plamenom.
Raspadaše se na pet prirodnih elemenata...
Njegov skelet, meso i krv ne izdržaše.
Spalilo ih je oružje.. .
Ni pepeo ne ostade od njih...'
Ovdje nije neophodna ,.atomska" interpretacija. Za one koji poznaju djejstvo napalma, takav opis nije nimalo fantastičan. Ali, zar je napalni postojao u drevnoj Indiji? Zar je to strašno oružje uništavalo život i u praistorijsko vrijeme?!